* KOMPONENTE ODNOSA TRENER - SPORTAŠ

Često se u sportskim krugovima raspravlja o tome što izdvaja vrhunske trenere, tj. razlikuje one čiji sportaši sustavno ostvaruju vrhunske rezultate od onih koji to ne uspijevaju. Svima je više ili manje jasno da su tehničko-taktička znanja vrlo važan, no ne i jedini faktor koji čini tu razliku.

Vrlo je malo trenera koji posjeduju specifična znanja o tome kako voditi sportaša od njegovih trenutnih mogućnosti do ostvarivanja punog potencijala, a ona se primarno tiču znanja o razvijanju kvalitetnog odnosa sa sportašem. Nedovoljna upućenost trenera u važnost razvijanja kvalitetnog odnosa i u to kako razviti takav odnos sa sportašem, jedan je od razloga što zapravo vrlo mali broj trenera uspijeva pomoći sportašu da ostvari svoj puni potencijal. Kvalitetan odnos trener-sportaš temelji se na međusobnom poštovanju, vjerovanju, povjerenju i predanosti prema zajedničkom cilju. Potvrde iz prakse o tome koliko je važan odnos trener-sportaš često se mogu čuti i u izjavama sportaša koji nakon ostvarivanja nekog vrhunskog rezultata, primjerice na Svjetskim prvenstvima ili Olimpijskih igrama, često kao važan faktor svog uspjeha ističu upravo kvalitetu odnosa koju su vremenom razvili sa svojim trenerima.

U kvalitetnom odnosu trener i sportaš ulažu vrijeme, trud i energiju kako bi ostvarili ciljeve i prioritete oko kojih su se složili. Suprotno, u odnosu trener-sportaš koji nije kvalitetan može nedostajati predanosti i želje da se ulaže u postavljene ciljeve. Također, trener i sportaš mogu biti nespremni raditi zajedno na razvijanju kondicijskih, tehničkih i taktičkih aspekata izvedbe ili se nositi s problemima (npr. ozljedama) te posljedično mogu ostvarivati lošije rezultate. Kada je kvaliteta odnosa loša, proces treniranja pati jer u odnosu nema »aktivnih sastojaka« koji omogućuju da trener i sportaš budu predani, da im je stalo i da surađuju jedan s drugim.
Odnos trener-sportaš karakteriziraju 3 glavna obilježja, a to su bliskost, predanost i komplentarnost.

Kvalitetan odnos između trenera i sportaša je ključan za ostvarivanje sportaševog punog potencijala. Kakve su prednosti i kakvu razliku činite kada znate kako stvoriti odnos sa sportašem zaključite sami iz anegdote Sneijdera i trenera Jose Mourinha.
Sneijder je još 2010 dao izjavu: „Mourinho mi je jednom rekao: Sneijder izgledaš umorno. Uzmi par dana slobodno i odi negdje gdje ima sunca sa svojom ženom i djecom. Svi drugi treneri u moj karijeri su samo pričali o treningu. Poslao me na Ibizu tri dana. Kad sam se vratio, bio sam spreman ubiti i umrijeti za njega.“

* KAKO KOMUNICIRATI S DJETETOM NAKON UTAKMICE ILI NATJECANJA?

Odrastanje kroz sport može biti veliko iskustvo za djecu i mlade, ali isto tako i za njihove roditelje. Povezanost i odnos između djeteta i roditelja koji se izgradi kroz sport može trajati cijeli život. Ako ste se i sami bavili sportom, možda se još sada sjećate na koji način i koliko su vaši roditelji bili uključeni u vaš sportski razvoj. Nadamo se da su to sve lijepa sjećanja na zajednička druženja, smijeh i zabavu.

Međutim, ponekad roditelji mogu nesvjesno utjecati na to da njihovo dijete prestane uživati u sportu, a u nekim slučajevima možda čak i odustane od bavljenja sportom. Do toga može doći ukoliko roditelji imaju iskrivljenu percepciju toga čemu sport zapravo služi, ali ponekad samo nešto kažu u pogrešno vrijeme. Samim time često nisu niti svjesni koliko je malo potrebno da njihovo dijete ponekad osjeti pritisak. Sama natjecateljska situacija često zna izazvati pritisak, a “savjeti” roditelja potencijalno mogu samo još dodatno pojačati taj osjećaj. Upravo zato važno je znati kako komunicirati sa svojim djetetom prije, za vrijeme i nakon natjecanja.

Bez obzira je li vaše dijete pobijedilo ili izgubilo, nakon samog natjecanja treba mu vremena da se oporavi od svega što se događalo. Ponekad će se veseliti, ponekad plakati, ljutiti se ili biti razočarano, ali vaš zadatak je uvijek isti – biti podrška. Znati što i kako nešto reći u tom trenutku može uvelike utjecati i na vaš odnos. Upravo zato, donosimo nekoliko savjeta kako komunicirati s djetetom nakon samog natjecanja.

Ostanite pozitivni i pružite podršku.

Pokušajte izbjeći davanje kritike, pogotovo ako se radi o kritiziranju igre, suigrača ili trenera. Davanje uputa i savjeta vezanih uz samu igru ostavite treneru jer je to ipak njegov posao, bez obzira koliko vi sami znate o sportu vašeg djeteta.

Slušajte!

Dopustite svom djetetu da izrazi svoje mišljenje ili osjećaje. Poslušajte ga do kraja, pokušajte razumjeti, a tek onda odgovorite.

Dopustite djetetu da započne razgovor.

Djeca ponekad jednostavno ne žele u tom trenutku pričati o natjecanju i to je u redu. Dajte vremena svom djetetu da mu se slegnu dojmovi, a nakon toga će možda htjeti podijeliti nešto više s vama.

Izbjegavajte komentiranje trenera i njegovih odluka.

Iako se možda ne slažete s njegovom trenerskom “filozofijom”, pokušajte ne kritizirati trenera pred svojim djetetom. Na taj način mijenjate i djetetovo viđenje trenera, potencijalno rušite trenerov autoritet, a možete i utjecati na klimu i odnose unutar tima.

Podsjetite svoje dijete na njegovu vrijednost bez obzira na sportske sposobnosti.

Djeca često nakon poraza imaju tendenciju govoriti za sebe da nisu dobri, da ništa ne vrijede, da je bolje da odustanu i slično. Tada je dobro podsjetiti ih na njihovu vrijednost i izvan sporta. Dajte im do znanja da je sutra novi dan i nova prilika da svojim trudom i radom ruše barijere koje im stoje na putu do ostvarenja njihovih ciljeva.

Držite se svojih rutina bez obzira na ishod natjecanja.

Ako npr. idete na ručak svaki puta kada pobijede, zašto ne biste radili isto i nakon poraza. U protivnom, vaše dijete će ishod natjecanja povezivati s nagradama ili kaznama, a sjetite se da je glavni cilj da vaše dijete uživa u sportu i daje sve od sebe.

Nemojte uspoređivati svoje dijete s drugima.

Usporedba s drugima kod djece može izazvati frustracije, tugu i ljutnju. Ako ga već želite s nekime uspoređivati, radije ga naučite da se uspoređuje sam sa sobom. Usmjeravajte ga na trud i na to da iz dana u dan daje sve od sebe kako bi napredovao.

Suzdržite se od “lažnog” ohrabrivanja.

Koliko god vaše dijete bilo samokritično, probajte se suzdržati od ohrabrivanja i uvjeravanja da “sigurno nije bilo tako loše” jer je velika vjerojatnost da vam u tom trenutku neće povjerovati.

Međutim, prije nego što poslušate ijedan od navedenih savjeta, pobrinite se da budete u kontroli. Razmislite što točno želite reći i na koji način te uzmite u obzir i svoju neverbalnu komunikaciju. A čak i ako ne znate što reći, uvijek vam preostaje da zagrlite svoje dijete i date mu do znanja da ste tu bez obzira na sve.

Nadamo se da će vam naši savjeti olakšati komunikaciju s vašim djetetom i omogućiti stvaranje još boljeg odnosa.

* NE KAŽNJAVAJTE DIJETE TRENINGOM ILI UTAKMICOM ZBOG LOŠIJIH OCJENA U ŠKOLI...

Kažnjavanje djece je jedna od najkontroverznijih odgojnih metoda.
Većina roditelja donosi pogrešne odluke prilikom kažnjavanja djece treningom ili utakmicom.

Smatramo da i ako odlučimo kazniti dijete ta kazna nikako ne bi trebala uključivati zabranu aktivnosti koje pridonose djetetovu zdravlju i tjelesnoj aktivnosti.

Ako ste dobro promislili i odlučili dati djetetu kaznu,nemojte govoriti da je to zbog loših ocjena ili slično,djetetu objasnite da je to zbog toga što se nije trudio,bio odgovoran,nije poštivao dogovor,nije bio marljiv i odradio zadatke.

Naime,ako stavljamo naglasak na npr.ocijene riskiramo da će dijete u budućnosti više učiti radi ocjena i nas,a mi zapravo želimo da ono uči kako bi usvojilo znanje,kako bi usvojilo dobre navike,razvijalo se u svakom smislu kao individua.

Najbolje kazne:
-ukidanje omiljene zabave (izlazaka,igranja s prijateljima,igranje igrica na računalu,gledanje TV-a,oduzimanje mobitela i sl.)
-smanjenje ili ukidanje džeparca
-angažiranje djeteta oko nekog kućnog posla umjesto slobodnog vremena za igru

Bitno:
Ohrabrenje,razumijevanje,prihvaćanje,podrška i diskusija.Diskutirat na istoj razini,što zapravo ne mora značiti da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti sa:"dva dana nema kompjutera..." itd.

Dosta roditelja napravi veliku pogrešku na način da dijete kažnjavaju zabranom treninga ili utakmica.

* KAKO (P)OSTATI RODITELJ MLADOG NOGOMETAŠA ?!

Nova nogometna sezona uskoro započinje kako za seniore tj. velike dečke, tako i za one najmlađe i najmanje. Nakon proteklih završenih sezona i viđenih raznih situacija na utakmicama i turnirima imamo želju za predstavljanje nekih nenapisanih nogometnih pravila, tj. smjernica i to prije svega psiholoških, odnosno način postupanja u određenim situacijama, koje su bitne za odgoj više manje svakog sportaša, pa i nogometaša u njegovom početku, makar to bila i samo igra.

1. Podržavajte dijete: Ne mislim samo u financijskom smislu. Istraživanje je pokazalo da većina djece sudjeluje u sportu uglavnom za zabavu. Djeca ne razmišljaju o igranju u Realu ili Barceloni kada imaju 10 godina, kao što je to prisutno kod nekih roditelja. Djeca bi se trebala prvenstveno zabaviti, jer je to njihova zabava pa se onda zabavite i uživajte i vi. Svaki roditelj bi trebao pokušati shvatiti da, ako plati za opremu i mjesečnu članarinu, to ne znači da su vlasnici igre ili da se trener treba opravdavati roditeljima za svoje odluke i način rada. Igra pripada igračima, a treneru način rada i donošenje odluka.

2. Na vrijeme dovedite mladog nogometaša na treninge i utakmice. Ne samo zbog navikavanja na disciplinu, točnost i neometano odvijanje treninga. Trening ne počinje s dolaskom na travnjak. To počinje s pravodobnim dolaskom barem 15 minuta prije u svlačionicu i s pripremom za trening. U ekipnim sportovima svlačionica može, prije i nakon utakmice, u praksi u mnogim slučajevima biti korisnija za učenje životnih lekcija, a ponekad i zabavnija od same utakmice.

3. Poštujte prostor svlačionice. To je mjesto gdje ulaznice imaju trener, stručni stožer i naravno igrači.

4. Podržite trenera i pustite ga da radi svoj posao – trenira. Ako kritizirate trenera pred očima svog djeteta vaše je djelo kontraproduktivno. S time samo potkopavate djetetu vlastito iskustvo. Postoji jedna stara ironična poslovica koja opisuje odnos između trenera i roditelja: ”Naravno da znam više od trenera, jer ja svoje dijete znam najbolje” ili „Pa i ja sam nekad igrao nogomet znam ja kako igra funkcionira.“ Trener je voditelj i odgovoran je za odluke koje su donesene u najboljem interesu ekipe kao cjeline. Iako se roditelj ne mora složiti s odlukom, pogotovo ako se radi o vašem djetetu, trebate razumjeti i poštovati ulogu trenera.

5. Korištenje pravila 24-sata: 24-satno vrlo važno pravilo funkcionira na sljedeći način. Ako imate nešto za reći treneru čekajte 24 sata nakon događaja prije nego što ćete razgovarati s njim – naravno bez dodataka alkohola ili ostalih “stimulansa”. U međuvremenu, dobit ćete bolju perspektivu baš kao i trener. Tijekom tog vremena, u postupku se eliminira mnogo argumenta. Nogomet je emocionalna igra. Zbog toga je najbolje da se emocije smire prije razgovora s trenerom. Razgovarajte tako kako to za dvije odrasle osobe i dolikuje.

6. Vožnja u autu: To može postati točka velikog trenja između mladih igrača i njihovih roditelja. Kad nakon utakmice sjednete u auto, ne zasipajte ih s milijun pitanja i savjeta ili im nametati vaša mišljenja što su u pojedinim situacijama trebali napraviti; kao prvo za to je zadužen trener, a kao drugo djeca se najčešće niti neće prisjetiti o kojoj situaciji govorite jer je njima najvažnije da su se zabavili, osim toga dijete koje ući o bilo čemu što ga ispunjava srećom i radi ono što voli sigurno da želi uradit sve najbolje za ekipu i za sebe. Vozite ih na obiteljski ručak ili ukusnu večeru. Nemojte kritizirati njihovu igru – ili čak igru suigrača. Dopustite im da oni govor. Dopustite im da vam kažu ono što oni imaju na umu. Ako želite nešto pitati, pitajte ako su se oni zabavili. Vožnja kući ponekad može biti vrlo emocionalna, taj osjećaj pojačava i emocionalna utakmica. Razgovarajte o nečemu sasvim drugome, a ako će dijete htjet razgovarat o utakmici pohvalite ih kao igrača i ekipu kao cjelinu.

7. Nogomet je sportska igra, koja zahtijeva sve više znanja i hrabrosti. Budite strpljivi i potaknite djecu da se igraju, ali da daju i sve od sebe, prije svega u usvajanju znanja. Neka djeca trebaju više vremena za učenje, kao i za vožnju biciklom, ali na kraju svi voze bicikl na isti način.

8. Ne budite roditelj sa štopericom. Roditelji sa štopericom promatraju samo njihovo dijete, utakmice nikada. Oni su oduševljeni kada njihovo dijete zabije ​​gol, ali ih nije briga ako gol zabije jedan od suigrača. Jedna od velikih lekcija u momčadskim sportovima je naučiti kako timski rad može napraviti razliku, a nogomet je upravo to – timski sport. Timski rad između roditelja često je jednako važan kao i timski rad među djecom na travnjaku. Samo jedna štoperica među roditeljima može promijeniti “kemiju” nogometne sezone među mladićima

9. Suđenje. Ako bi suđenje bilo tako jednostavno mogao bi suditi svatko ali očito to ne može. Što više budete proklinjali i urlali manje ćete simpatija od sudaca “zaraditi”. Suci čuju gotovo sve. Suci, barem većina, na utakmicama sude najbolje što mogu i neminovno čine pogreške, baš kao što griješe treneri i igrači. Ako gubite živce na tribini u prvom redu nije ugodno za vaše dijete, kamoli za vas. Pokušajte shvatiti da ste primjer svojoj djeci i neka vam ne bude svejedno kako se ponašate, što govorite/vrištite dok s tribine gledate djecu kako igraju.

10. Roditelji trebaju razumjeti i poštivati ​​koncept timskog djelovanja i trebali bi biti svjesni da svaka momčad ima igrače koji su nešto bolji od drugih, ali konačni uspjeh momčadi zahtijeva suradnju svakog tko je član tima – bio on rezervni golman ili pak tehnički vođa – oružar. Nijedan pojedinac u povijesti momčadskih sportova, bez obzira koliko on velik i fantastičan bio, ne bi doživio uspjeh bez ostalih članova tima.

11. Roditelji trebaju shvatiti da su nogometaši oni koji igraju igru. Ako mladić tijekom utakmice stalno čeka upute ili gleda prema tribinama čekajući kakav signal, dijete se ne može usredotočiti na utakmicu i time gubi kontakt s trenerom i suigračima, što narušava i dio učenja od strane trenera – kako se odazvati i sudjelovati u sportskoj priči tijekom utakmice. Sa svojom momčadi i trenerom, ne s publikom, koja god ona bila.

12. Ne nudite novac svom djetetu za broj postignutih golova. Nemojte im kupovati poklone i govoriti im da im je to nagrada za gol ili pobjedu. Nagrada za pobjedu ili gol im treba biti sreća, a ako ih vi već želite nagraditi onda im poklonite nešto, ali bez rečenice „To ti je za gol/pobjedu“. Strast i ljubav prema nogometu ne može se naučiti ili kupiti. Potaknite djecu da blokiraju udarce na gol i da se čvrsto bore uz kornere i uz aut liniju – ovo će im dobro poslužiti, čak i u životu.

13. Ako je moguće, dijelite i kupujte neku korištenu sportsku opremu, osobito u rastućim godina. Vaša djeca ne trebaju novih kopački koliko ih imaju Messi ili Ronaldo, bez obzira u kojem se poreznom razredu nalazite. Zbog novih kopački neće postati bolji nogometaši.

14. Pratite događanje na travnjaku, ne na semaforu. Iako je rezultat i plasman u starijim uzrastima važan, u mlađim uzrastima nije primaran. Na kraju, dijete je ono koje mora razviti strast za igru i pokazati želju da odigra najbolje koliko može. To je njihova igra. Neka je oni i igraju. Zapamtite da je nogometno razvijanje maraton, a ne sprint.

15. Potaknite djecu u školi i kod učenja. U konačnici budite ponosni i na dječji školski uspjeh i život izvan nogometnog travnjaka. Zašto? Zbog toga jer nogometaš u svom životu mora biti spreman na najgore, ali u isto vrijeme imati nadu za sve najbolje, u sportskom smislu govoreći. Ako u životu nogometaša nešto krene „krivim putem“, odnosno, ne bude dovoljno uspješan i kvalitetan u nogometu, uvijek se može osloniti na obrazovanje i znanje.

© SLUŽBENA WEB STRANICA KLUBA  NK TRNJE